Svi kojima sam pričao o tome kako ovaj put idem da zajedno sa ostalima posjetim vodopad Ugrić na Vlašiću kazali su mi da je to jedno lijepo mjesto.Ovaj put nam je zadatak bio mnogo atraktivniji i zahtjevniji, bilo je tu i probijanja kroz gustu šumu, prelaženja preko planinskih potoka (na svakakve načine) do veoma strmih predjela na koje smo se morali popeti.

Ali dolazak na Ugrić je učinio da sve muke zaboravim i jednostavno počnem da uživam u onome šta je pred mojim očima. Vodopad nekih 20-30 m visine u borovoj šumi uz zvuk vode koja teče i pada niz stijenu je fenomenalan. Odmah smo sišli u podnožje vodopada a rezultat i pogled iz te perspektive ne mogu opisati ali mislim da će fotografije i video barem malo dočarati taj osjećaj.

Malo ranije su na Ugrić stigli članovi kluba ekstremnih sportova „Visoki Vrh" koji su pripremili stijenu za penjanje i spuštanje i usljedilo je pitanje ko se smije spustiti. Naravno da sam pristao i prepustio se čarima tih ekstremnih sportova i naravno uživao.

Sa nama je bio i čovjek iz Birmingema te sam ga zamolio da mi prenese svoje utiske o Vlašiću pa ću, pošto je govorio na engleskom, napisati prevod.

„Ja sam iz Birmingema a sad trenutno živim i radim u Travniku. Ovo je prvi put da sam posjetio Vlašić. Ovdje su prelijepi predjeli. Očito je da je danas lijep dan ali okolina je predivna. Ovo je divno mjesto za šetnju, pješačenje, spuštanje niz stijene tako da je generalno ovo jedno divno iskustvo".

Povratak je također bio ispunjen teškim izazovima ali kao što kaže naš prijatelj iz Engleske bilo je divno iskustvo.

Na kraju bih da spomenem do koje granice ide naša glupost - neko je slučajno ili namjerno zapalio požar koji je zahvatio veoma veliko područje i donekle pokvario ono šta ljudi koji vole Vlašić čine da ta planina postane turističko mjesto i u ljetnom periodu.

(Uz saglasnost autora preneseno sa portala Zenica-Online)